Kako u par crtica iznijeti posebnost ovakvog događaja? Najbolje je krenuti onako kako misli dolaze i preko pera se u riječi pretaču, ili preko kista u sliku. Ako stanemo na Rudine, na koju god stranu da pogledamo, oči se ne mogu nagledati, niti se duša može nauživati zemaljske ljepote. Granice su nam vijenac od planina, Tušnice, Kamešnice, Golije i Cincara. Bajkovita nam brda prošarana šumama i niskim raslinjem, sad već od zelene ka zlatnoj boji. U Orlovači pastir čuva stado ovaca, u polju djed zemlju obrađiva. Sunce s visoka grije, dok vjetar lagano sve dodiruje. Modra rijeka tiho teče, a crkva je ondje gdje fra Lovro reče:”Puče Livopoljski.”
E puče naš Livopoljski. Nije uvijek sve bajno, dođu i kišni dani. Ne smijemo zaboraviti zoru koja sviće, dan koji se budi i cvalo proljeće. U očima umjetnika je filter kroz koji emocije i pogledi prelaze na papir. Hodala sam danas kroz svetište gdje su svi mirno promatrali, upijali i slikali na papiru. Gledajte, bijeli obični papir postaje umjetnost ako mu samo netko pokloni malo vremena. Nije ova likovna kolonija samo eto tako jedan događaj. Mnogo se poruka može izvući. A jedna od poruka glasi:”Zaustavi se. Stani. Ne žuri vrijeme, nego ti. Pokloni malo pažnje, malo vremena, sebi, sitnicama, obitelji, druženjima. Tako stvaramo posebno umjetničko djelo; svijet.”
M. Mišić