Mnoštvo hodočasnika ovih dana boravi u Međugorju. Uz sve te hodočasnike, mi smo ispred župne crkve sv. Jakova zatekli i hodočasnike iz župe Vidoši, iz svetišta Gospe Vidoške kod Livna. Za naš radio progovorio je vidoški župnik fra Ivan Kasalo, koji je za Međugorje kazao kako je ”ovo mjesto gdje se Nebo sa zemljom sastalo”.
”Mjesto gdje su se dogodila mnoga obraćenja, mjesto gdje su ljudi došli sa svojim životnim teretima, a otišli slobodni, poput ptice puštene iz kaveza, u jedan svijet slobode, i ovdje su u Marijinoj školi naučili jednu poniznost, mir i ono što je današnjem čovjeku iznad svega potrebno, to je smisao za život. Dobro je uvijek doći i mi često dolazimo, i na neki način uspostavljamo most, između naše župe Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije, između Međugorja i Vidoša, jer je i jedno i drugo mjesto svetište naše Majke, naše Kraljice mira. Ako današnji čovjek traži utjehu za svoj život, ako traži mjesto, smisao svoga života, pronalazak nutarnjeg smiraja, neka bez ikakvog opterećenja dođe na ovo sveto mjesto, neka se pomoli, neka se ispovijedi, neka sluša svetu misu, ja mu garantiram da će s ovoga mjesta otići ispunjen nutarnjim mirom“, kazao je fra Ivan kasalo, a zajedno s njim iz Livna je pristiglo 80 vjernika, a među njima je bila i baka Mara Perković, koja se već 40 godina vraća u Međugorje.
“Zato što vjerujem i zato što mi je u Međugorju dobro i lijepo. Ovdje napunim i dušu i tijelo, osjećam se bolje, i dokle god mognem ja ću dolaziti”, objašnjava nam Mara zašto se vraća u Međugorje.
FRAMAŠI IZ LIVNA I ŠIROKOG BRIJEGA
A baš poput bake Mare i oni mlađi vole ponovno dolaziti u Međugorje.
“Zato što vjerujem da se ovdje Gospa ukazala, zato što se ovdje u Međugorju osjeti nešto više“, kazao nam je Marko Jurkić, član frame Vidoši odgovarajući na naše pitanje: Zašto dolazi u Međugorje sa svojom obitelji, prijateljima i ostalim framašima?
Osim framaša iz župe Vidoši, predvođeni svojim duhovnim asistentom fra Augustinom Čordašem, od Širokog Brijega do Međugorja, već tradicionalno, pješice je hodočastilo 120 framaša, a ispred župne crkve sv. Jakova, susreli smo Petru Slišković.
“Ovo mi je već treći put da idem s Framom, a već sam nekoliko puta zajedno s prijateljima pješačila u Međugorje. U početku, uvijek sebi kažem: ‘O, nikada više’. Ali kada dođem ovdje i shvatim da je stvarno vrijedilo i muke i truda, uvijek iznova se vraćam. Iako sam još mlada da imam neko veliko iskustvo, svaki put se kući vratim ispunjena mirom, srećom i zadovoljstvom“, kazala je Petra.