U svome bi „salonu uljudnosti“ (kako su nazivali njegovu ispovjedaonicu zbog blaga i ljubazna načina s kojime je primao i pratio svoje pokajnike) sve primao s velikim poštovanjem: „Izvolite, gospodine, uđite!“, a ispovijed bi često zaključivao: „Vratite se, bit ćemo prijatelji!“

Svetost, naime, a tako i svaki ljudski posao koji teži uspjehu, traži poznavanje i umiranje, traži redovitost ispravnih postupaka u djelovanju, traži postupnost u vlastitom duhovnom rastu, i onih koje želimo privesti Kristu, što uključuje strpljivost prema svima, pa i sa sobom, traži dosljednost u obdržavanju evanđeoskih načela, bez koketiranja sa zamamnim ponudama svijeta. I za to nam nisu potrebni posebni uvjeti ili sposobnosti. Sv. Leopold nam pokazuje da se u gotovo nikakvim uvjetima može činiti izvanredno dobro i postići svetost. Uvjeti i prilike u životu se ne čekaju, oni se stvaraju – radom i molitvom.

Bože, zaštitniče i prijatelju poniznih, koji si uzvisio slugu svoga Leopolda Bogdana, učinivši ga oruđem svoga milosrđa u sakramentu pokore, daj, ponizno Te molimo, da zavrijedimo jednostavnim putem vjere doći do gledanja tvoga lica u nebu. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.