Jedna od najljepših božićnih tradicija je postavljanje jaslica – prikaza rođenja Isusa Krista, koje u božićno vrijeme rese naše domove, crkve, škole, trgove…
Iako je u novije vrijeme božićno drvce medijski promoviran sinonim za zimsko-blagdansko ozračje, jaslice su ono što istinski pobuđuje svu radost jednog vjernika koji o Božiću razmišlja kao o rođendanu Krista opisana u evanđeljima po Luki i Mateju.
Osim onih „klasičnih“ s različitim statuama, djeci su osobito drage žive jaslice koje utjelovljuju stvarni ljudi i životinje kao što je bilo kod nas u Vidošima.
Povijest jaslice počinje sa Sv. Franjom Asiškim koji se krajem 1223. najvjerojatnije vraćao iz Rima te svratio u talijanski gradić Greccio. Poznato je kako je taj, mnogima omiljeni, svetac prije toga posjetio Svetu zemlju tako da su ga spilje u tom gradiću podsjećale na krajolik Betlehema.
Petnaest dana prije Božića zamolio je mještanina Ivana da mu pomogne ostvariti želju – obnavljanje uspomene na Dijete rođeno u jaslama i na slami u nazočnosti vola i magarca.
Na Božić su u to mjesto, s cvijećem i zubljama koje su rasvjetljavale noć, došli mnogi i svi su oni, zajedno sa Sv. Franjom, doživjeli neizrecivu radost.
Tad nije bilo kipova – jaslice su oživjeli ljudi. I to je povijest, a Greccio je danas svetište.